Steve Maxwell Ikarija kamp

Steve Maxwell Ikarija kamp – Uvod

Steve Maxwell Ikarija kamp – Od 2.- 9.6. 2016 imao sam čast da prisustvujem  trening kampu jednog od najboljih svjetskih fitnes i kondicijskih trenera a usudio bih se reći i mentora, gurua fitnesa, life – coacha šezdesettrogodišnjeg Steve Maxwella. Naučio sam kroz tih 7 dana druženja jako puno stvari o treningu, životu, poslu i odlučio dosta stvari promijeniti u životu a za one stvari koje su dobre sam dobio pozitivnu potvrdu.

Da ne bi mislili da je ovo bio neki „Rambo“ kamp za specijalce ukratko ću vam opisati ljude koji su bili samnom na kampu. Irac Kevin sa nekih 10 kilograma viška je bankar koji se u slobodno vrijeme bavi fitnesom i nekim borilačkim sportovima a trenutno je dao otkaz, uzeo 3 mjeseca slobodno da si posloži stvari vezane uz život, posao i da se dovede u dobru formu.

Oko 40 godina je star. Razumije život, otvorenih pogleda na stvari, jako pozitivan i željan da još više napreduje. Izgled može prevariti tako da je sposoban što se tiče izvođenja pojedinih vježbi. Također baš uživa u životu, u putovanjima, hrani, piću a posebno je zanimljivo s njime pričati o poslu jer jako dobro razumije kako funkcionira ekonomija i politika. To su stvari koje mi nisu bliske pa mi je bilo jako zanimljivo.

Argentinac koji živi Novom Zelandu, Marcos se bavi digitalnim marketingom i već godinu i pol dana putuje sa suprugom i 3 djece po svijetu. Radi posao online pa je uspio tako posložiti posao. Također mi je rekao da ima grupa na facebooku u kojoj je oko 300 obitelji koje žive isto tako. Zamislite samo koliko se on i obitelj opleme na takvim putovanjima.

Pogotovo što se na nekim mjestima zadrže i više od mjesec dana. On je manji, mršaviji i već duže vremena je Steveov online klijent. Steve inače radi sa svojim online klijentima na duže vremena, od jedne godine pa nadalje. Ima neke po 10 godina. Nevjerojatno.

Čuju ako treba na dnevnoj bazi i vodi im brigu o promjeni cijelog života, od disanja, posturalnih disbalansa, poboljšanja kondicije do promjene prehrane. Većinom su rekreativci. Uglavnom Marcos je imao viška kilograma, težak put na poslu koji su prošli on i supruga dolazeći iz Argentine u Novi Zeland ali je isto odlučio promijeniti svoje segmente života i mogu reći da već dugo nisam vidio sretniju osobu i funkcionalniju obitelj. Ima ljubičasti pojas u brazilskoj jiu jitsom. U odličnoj je formi za jednog rekreativca. 38 godina star.

Tytus je poljak koji živi u Australiji. Bivši odvjetnik koji se odlučio prestati baviti tim poslom iako mu je dobro išlo. Nije bio ispunjen i zadovoljan. On i partner su u pokretanju firme koja će dovoditi neke brendove iz Australije u Poljsku. Dugogodišnji je Steveov online klijent te dolazi na njegove seminare a bavi se isto i jiu jitsom. Također ima viška kilograma ali je u odličnoj formi za jednog rekreativca, a pogotovo što se tiče izdržljivosti. 41 godina.

Chris je cipranin koji studira u Londonu sportske  znanosti i ujedno je bi najmlađi član. 20 godina mu je samo. Ima 20 kilograma viška i bilo mi je teško na kampu ali je jako zreo za svoje godine, solidno teoretsko znanje i spreman je učiti i raditi na sebi. Poduzeo je super korak. Jako ugodan, fin i zna što želi u životu i spreman je na promjene.

Brian je amerikanac, instruktor u specijalnim postrojbama, visoki stupanj brazilse jiu jitse i tajlandskog boksa. Veliko vojno iskustvo. 44 godine star. Stvarno spreman i moram priznati da me je potukao u nekim testovima. Mentalno jako snažan. Nikad ne bi rekli da je specijalac.

Najviše je pričao o hrani, putovanjima, treningu, jako miran i pozitivan. Da ga vidite ne bi vam nikad palo na pamet da je motorička zvijer u obliku instruktora specijalnih postrojbi. Radili smo zajedno Steveov test koji inače provode ruske spetsnaz. Desila se jedna zanimljiva situacija.

Imao sam na sebi majicu iz našeg gyma s natpisom: Jebeš sutra. Prepoznao je to jer je prije imao djevojku iz Beograda. Pitao sam ga da li mu je to kad govorila dok su se svađali? Nasmijao se i rekao: Da, uvijek. Nakon toga sam mu poklonio majicu. Ako negdje u USA sretnete amerikanca s majicom na kojoj pise „Jebes sutra“ sad ćete znati otkuda mu 🙂

Ono što je svima koji su bili na kampu zajedničko je to da su svi pozitivni, otvorenih očiju. Najčešće teme su bile trening, prehrana, filmovi, malo o životu, malo o poslu, o putovanjima ali sve pozitivno i bez osuđivanja. Open – minded. Beez obzira što neki nisu mogli neke vježbe, nisu se osjećali loše, Steve im je dao savjete kako da to poboljšaju a od drugih su imali potporu.

U 7 dana nije bilo niti jedne sitnice ljubomore, podsmjehivanja ili bilo kakvih loših tema od ogovovaranja i sl. Puno drugačije od onih stvari s kojima se znam susretati kod nas. Svii su bili oduševljeni sa Steveom i s drugim ljudima u kampu. Jako smo se zbližili. Svi su odlučili napraviti dodatne promjene u svom životu da bi se još bolje osjećali.

Ali tu nije bilo grižnje savjesti ili nešto kao ono moram, nego jednostavno želim jer je tako ispravno. Ono što sam vidio kod njih svi u usporedbi samnom je što su puno mirniji, manje zabrinuti vezano uz posao. Mislim da je razlika u temperamentu ali i to što žive u stabilnim, ekonomski jakim državama. I dalje imamo svoju grupu na facebooku pa se preko nje čujemo. Iako sam bio kratko s njima, baš mi fale i želio bih ih ponovno vidjeti.

Što se radilo na kampu

Ukratko ću vam opisati što se sve radilo na kampu. Prvi dan je bio lakši. Učili smo različite načine disanja da bi uspjeli disati kroz nos ne samo kod hodanja nego i kod trčanja. Postoji veći broj metoda i veći broj načina disanja te se također razlikuje disanje kad treniraš, kad ti se napravi „dug“ kisika pa se trebaš što prije oporaviti. Jedan  dio je bio usmjeren na objašnjavanje  hodanja bosonog i u obući ravnih đonova (barefoot, fivefingers i sl.).

Drugi dio je bi usmjeren na vježbe mobilnosti s ciljem ispravljanja posture a samim time dugoročno i zdravlja. Uz to su išli savjeti vezani uz prehranu, trening, spavanje, posao i sl. Trajalao je ujutro 8 -12 pa smo onda jeli prvi obrok. Za mene je bilo uvijek isto kao i za stevea-a: omlet sa 6 jaja i sirom i velika zdjela salate.

Naravno da sam nakon toga odmah uzeo grčku kavu jer nažalost u Zagrebu nemam često priliku piti pravu kavu nego je to većinom expresso. Steve inače jede 2x dnevno. Prvi obrok malo kasnije, nešto između doručka i ručka i drugo nešto između ručka i večere. Ponekad jede tri obroka.

Razlog je taj što sa čestim obrocima nam probava stalno radi, hormoni isto  te to dugoročno opterećuje tijelo. Također mu je jedan obrok kombinacija proteina i ugljikohodrata, drugi samo proteini a treći samo ugljikohidrati. Ako želite više o tome, najbolje da ga kontaktirate ili odete na neki njegov seminar.

Sljedećih dana smo radili trening snage te različite varijante puzanja (u to su uljučeni tzv. rocking drills i neke druge vježbe), cilj je bio“ reset“ živčanog sustava, ispravljanje posture i primjena u rekreaciji i sportu. Sve je također bilo prožeto Steveov filozofijom i njegovm pogledima i stavovima prema pojedinim sustavima i tehnologijama vježbanja. Puno više i puno dublje nego što sam dobio na nekim drugim seminarima.

Planina

Jedan dan smo išli do Yannijeve (vlasnika restorana i hotela gdje smo bili smješteni, koji vodi sa svojom ženom i sinovima) kuće u planini. Nešto nevjerojatno. Kuća u kamenu u stijeni. Savršeno, kao da hobbit Frodo živi tamo. Penjali smo se nekih sat vremena jer nas je Dimitros (vlasnik autobusa na otoku) vozio 2/3 puta. Ugostio nas je sa svojim čajem od planinskim biljaka, sa prirodnim medom od planinskog bilja (naravno da sam jedan uzeo za doma jer nikad ne znate mozda je baš to tajna njihove dugovječnosti) te je nakon toga napravio ručak od salate, fete sira, maslinovog ulja, savršene pite s povrćem.

Zdrav  i ukusan obrok. Dolje smo se spuštali nekih 4,5 sata gdje smo pričali o svim temama. Puno sam pitao i dobio na sve odgovore. Inače iznenadili bi se sa Steveovim poznavanjem filmova i tv serija koje prati. Yanni se ispred nas vozio na motoru crosseru jednim dijelom puta a kasnije nam je pokazao svoja znanja skakanja s motorom po stijenama. Imao sam osjećaj da se može popeti gdje god želi. Često puta vas ljudi iznenade sa svojim sposobnostima.

Vulkansko kamenje

Jedan dan smo nakon jutarnjeg vježbanja i učenja različitih vježbi i njihove primjene išli do dijela na moru gdje isparava vulkansko kamenje i gdje je more vruće. Jako je ljekovito te tu dolaze ljudi iz cijelog svijeta, postoji nekoliko takvih mjesta na otoku. Zanimljivo iskustvo. Steve nam je ispričao neke svoje poslovne i obiteljske stvari iz prošlosti što mi je jako pomoglo da shvatim neke stvari i dobijem malo više mudrosti za odluke koje su me čekale nakon kampa.

Testiranja

Predzadnji dan su bila testiranja za Briana i mene dok su ostali imali kružni trening snage te im je pokazao vježbe za njihove nove programe pošto ih je sad još bolje upoznao. Brian i ja smo imali „Spetsnaz” testiranja od ruskih specijalnih postrojbi te je Steve nakon završetka unosio rezultate u tablicu i uspoređivao ih s njihovim normama.

Uglavnom mogu vam reći da je stvarno bilo napoorno, pogotovo jer prvo morate otrčati 12 minuta najbržim mogućim tempom, odmor hodanje te onda kreće testiranje mišićne izdržljivosti. Uglavnom ako napravite 3 kruga to je ok, 5 krugova je elitni rezultat. Išao sam 4 i pol. Cijeli test je sniman i imate ga na mom youtube kanalu. Ako želite više informacija što i kako opet je najbolje kontaktirati Stevea.

Opisati Ikariju  

Kako opisati ovaj otok? Osim što je poznat po priči o Ikaru i Dedalu. Ako ste čitali grčku mitologiju onda znate da je Dedal napravio Ikaru krila i zalijepio ih voskom ali mu je rekao da ne ide preblizu suncu, međutim Ikar nije slušao svog oca Dedala i završio je tragično. Također na otoku postoje ostaci Artemidinog hrama na kojem se „navodno“ i danas osjeća neka posebna energija pa ljudi dolaze tamo meditirati.

To je otok od nekih 7000 stanovnika jako brdovit i zavojit. Nije toliko velik ali zbog ceste od aerodroma da našeg mjesta je trebalo dobrih sat vremena vožnje taksijem. Prema istraživanjima ovo je mjesto na kojem ljudi najduže žive, nakon Ikarije slijedi Okinava. Za razliku od Okinave na kojoj ljudi dosta vježbaju od Tai Chi-a, karatea rade meditaciju i vježbe disanja, ovdje nije baš takav običaj.

Štoviše ljudima je bilo malo čudno što treniramo na plaži iako Steve već dolazi ovdje 5 godina. Bilo im je također čudno što ne jedemo kruh sa Tzakijem (kombinacija jogurta i luka) te s ostalim obrocima. Ali su to doživljavali onako simpatično s osmijehom. Svi žive polako, nema žurbe, nema uzrujavanja a čine se sretnim. Kroz priču su mi rekli da im je bolje ovdje nego u Ateni, jednstavno su zadovoljni.

Tijekom dana možete vidjeti da sjednu, gledaju more, piju kavu ili vodu (nisam baš vidio da piju alkohol) i pričajo opušteno bez nekih temperamentnih izljeva emocija. Nakon nekog vremena se i vi usporite i smirite i počnete uživati u svemu iako je teško onaj tempo koji imate cijele godine i žurbu izbaciti iz sebe. Imate osjećaj kao da vam fali sav taj stres.

Nakon nekog vremena se zapitate tko je sretniji? Oni koji rade svoj svakodnevni posao, polako, usporeno, sretno, imaju koliko im treba (naravno da neki od turizma zarađuju više, ali se ne vidi razlika između ljudi) ili neki uspješni direktor neke banke. Mislim da bi trebalo probati živjeti ovdje par mjeseci da čovjek vidi da li mu fali živost velikog grada. Naravno da će neki sad na ove moje rečenice reći da ima takvih mjesta i na Jadranu.

Da, ima i bio sam na njima, ali tamo su priče tko je bio ustaša a tko partizan, da li si SDP ili HDZ, sve što je drugačije se osuđuje i sl. O sportu da i ne pričamo, jel Dinamo ili Hajduk. Ovdje su ljudi stvarno drugačiji. Puno opušteniji, bez kompleksa, pogotovo stariji ljudi. Nekako svi chilaju. I svi voze motore crossere, nisam nikad vidio toliko starijih ljudi na crosserima i naravno žene isto koriste motore i to jake motore.  

Fasciniralo mje i to da vas svako pozdravlja kad hodate ulicom. Dimitris nam je također rekao da se svi ljudi manje više znaju na otoku. Za razliku od ostatka Grčke kažu da njih kriza nije pogodila jer većinu hrane sami proizvode. Steve se savršeno uklapa u ovu svu priču i podsjeća me na lutajućeg učitelja kao David Carradine u seriji Kung – fu.

Što sam naučio: posao, obitelj, životni put, motto

Puno stvari sam naučio od Steve-a ali i ljudi koji su bili na kampu. Kod Steve-a je odlična jedna stvar što kaže ono što misli i kad je nešto dobro i loše on to neće uljepšavati ili ublažavati. Jednostavno prženi krumpir nije dobar, zašto bi to sebi radio i unosio ga u sebe. Nema dalje razgovora, to je tako i točka, ne razmišlja više o tome.

Kad nisam baš mogao trčati bosonog rekao mi je da imam stopala kao djevojčica i da se moram adaptirati. To je kod njega super. Pomogne vam. Naravno da je on sve probao, završio je fakultet, radio kao profesor tjelesnog u javnim školama u Americi, imao svoju teretanu s prvom kettlebell grupom u Americi te jednu od prvih Gracie jiu jitsu škola u Americi iz koje je izašao velik broj crnih pojaseva.

U jednom trenutku je imao zaposlenih 11 ljudi (trenera i ostalo) tako da zna što znači voditi firmu. Bio je vrhunski natjecatelj u hrvanju i jiu jitsu te osvojio velik broj natjecanja a isto tako je bio uspješan i kao trener. Trenirao je poznate sportaše, holivudske glumce i javne osobe iako se s time ne hvali. Uz to je imao mislim 2 braka, ima 3 djece te je imao mentore poput Helio Gracie i Jake la Layne-a koji su živjeli preko 90 godina.

Kaže da se najviše može naučiti od tih starijih ljudi jer dok si u četrdesetima još uvijek sve funkcionira bilo što da radiš ali što kasnije. Oni su bili vitalni u svojim osamdesetima pa očigledno znaju što treba. Najviše vas impresionira što stvarno ono što on govori to i živi. Mislim da ne postoji niti jedan takav trener na svijetu koji toliko putuje, uči druge ljude (i mijenja ih), ima takve sposobnosti u tim godinama, a opet je sasvim skroman, jednostavan i spreman pomoći.

Nakon tog kampa sam promijenio jako puno stvari u privatnom životu i poslu nabolje. Ništa više nije bilo isto, ja nisam bio isti. Ali najbitnije od svega je što je sve postalo puno jasnije, razumljivije i što sam pronašao odgovore na pitanja i smjernice kako dalje. Svako treba napraviti promjenu u životu i ako je moguće probati nađi mentora uz kojega je to lakše.

Napisao: Marino Bašić, Basic Gym One

Pročitaj još: Zagreb Vs. New York