Tjelesna aktivnost – Uvod
Tjelesna aktivnost kao prirodna potreba predstavlja jedan vrlo važan segment ljudskoga života. Postoji veliki broj pozitivnih utjecaja tjelesne aktivnosti na zdravlje. Tijekom fizičke aktivnosti u organizmu se dešava niz biokemijskih procesa, koji se manifestiraju i na fizičkome i psihičkome planu. Vrlo važan čimbenik u sprječavanju prekomjerne težine i pretilosti ima tjelesna aktivnost.
Hunter (2000) navodi da je upravo tjelesna aktivnost taj faktor koji sprječava pojavu prekomjernih kilograma. Wescott (2006) koristi različiti sklop vježbi kako bi spriječio pretilost kod djece, iz čega možemo vidjeti da je provođenje redovite tjelesne aktivnosti važno i u najranijim fazama života. Preporuča se svakodnevno podvrgavanje tjelesnom opterećenju kako bi se poboljšao zdravstveni status ali i sama kvaliteta življenja.
Što je pretilost i kako se određuje?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) razlikuje prekomjernu težinu, značajno prekomjernu težinu (pretilost) i izrazito prekomjernu težinu (morbidna pretilost). Prekomjerna težina označava tjelesnu težinu iznad normalne vrijednosti s indeksom tjelesne mase od 25 do 29 kg/m2 (Duraković i sur., 1995) dok se pretilost definira kao suvišak, odnosno prisutnost prevelike količine tjelesne masti ili adipoznog tkiva u odnosu na nemasnu (ili mišićnu) tjelesnu masu.
Možemo reći da je osoba pretila kada je količina adipoznog tkiva u njenom tijelu 20% viša u odnosu na optimalnu količinu (Vranesić i Alebić, 2005) tj. kada osoba ima indeks tjelesne mase veći od 30kg/m2 (Duraković i sur., 1995). Vranesić i Alebić (2005) iznose nekoliko metode određivanja postotka tjelesne masti: tehnika podvodnoga vaganja, bioelektrična impedancija, metoda određivanja kožnih nabora i druge.
U praksi se najčešće koriste metode određivanja indeksa tjelesne mase, opsega struka i debljine kožnog nabora. Indeks tjelesne mase je (BMI) je okvirni pokazatelj debljine i pretilosti, a računa se tako da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima BMI=m/h2 ( Livingstone, 2001). Iz tablice 1 možemo vidjeti koji su to stupnjevi uhranjenosti kod čovjeka, te koja je to brojka koja označava pothranjenost, normalan stupanj uhranjenosti te pretilost.
Malina i Katzmarzyk (1999) smatraju da u svrhu očuvanja zdravlja BMI indeks treba održavati u granicama između 21 i 23. Iako se primjena BMI čini prikladnim za određivanje pretilosti kod odraslih osoba, on nije primjenjiv kod djece zbog promjena u sastavu tijela tijekom rasta i razvoja.
Stoga se identifikacija pretilosti kod djece vrši pomoću krivulja, tzv. BMI percentila (Vranesić i Alebić, 2005), koji su prilagođeni dobu i spolu djeteta. Često se postotak tjelesne masti određuje pomoću kožnih nabora, a u tu se svrhu koriste kaliperi (uređaji za mjerenje kožnih nabora). U tablici 2 možemo vidjeti standardne vrijednosti postotka tjelesne masti u muškaraca i žena (Duraković i sur.,1995).
Negativni učinci pretilosti na zdravlje
Postoji čitav niz negativnih učinaka pretilosti na zdravlje. Osobe s prekomjernom težinom, ne samo da su izloženija zdravstvenim problemima, nego je i njihov svakodnevni život otežan. Za neke morbidno pretile osobe, svakodnevne radnje prosječnog čovjeka predstavljaju problem.
Mogućnost pojave kako fizičkih, tako i psihičkih problema kod pretilih osoba je povećana. Westcott (2006) smatra da pretilost povećava mogućnost pojave koronarnih problema, povišene razine šećera u krvi, povećane količine kolesterola u tijelu, povišenog krvnog tlaka, a osobe su izloženije srčanim udarima, dijabetsu te određenim tipovima raka.
Pucarin – Cvetković i sur. (2006) iznose podatke koji govore da pretile osobe imaju značajno povišenu razinu kolesterola, LDL, triglicerida, glukoze i povišen sistolički i dijastolički tlak u odnosu na osobe normalne tjelesne težine, te je kod njih povećana mogućnost kardiovaskularnih bolesti. Istraživanja pokazuju da postoji sve veći broj djece koji obolijevaju od dijabetesa tipa 2 upravo zbog pretilosti (Hunter i sur., 2000. i Wang i sur., 2006).
Warner (2005) je došao do zaključka da su pretile osobe dvostruko sklonije ozljedama od osoba koje su normalne tjelesne težine. Također postoji pretpostavka koja pokazuje da su pretila djeca sklonija frakturama kostiju, jer nisu u mogućnosti vježbati kako bi ojačala koštani i mišićni sustav. Isto istraživanje pokazuje da je kod odraslih osoba koje su prekomjerne težine učestalija pojava artritisa (Završnik, 2004).
Tjelesna težina u srednjoj dobi može imati utjecaj na pojavu Alzhaimerove bolesti u starosti (Warner, 2005). Kada govorimo o pretilosti i trudnoći moramo spomenuti da majke koje imaju BMI iznad normalne vrijednosti nalaze se u opasnosti da se njihovo dijete rodi sa određenim bolestima ili tjelesnim defektima, a i sam tijek trudnoće će biti otežan (Siega – Riz , 2006).
Iz svega navedenoga možemo vidjeti da se pretile osobe nalaze u jako kritičnoj skupini, te da su izloženiji velikom broju bolesti, a samu pretilost možemo definirati kao jaku tešku bolest. Vrlo je bitno stoga promijeniti životne navike, prehranu, te se podvrgnuti sustavnom bavljenju tjelesnom aktivnošću kao najboljim lijekom.
Pretilost u razvijenim zemljama
Broj pretilih svakodnevno raste. Uzroke treba tražiti u lošoj prehrani, stresnom načinu života, tehnološkom napretku i ponajviše u hipokineziji. U svijetu je preko milijardu ljudi prekomjerne težine i o oko 300 milijuna pretilih, te svake godine umire 2,5 milijuna ljudi zbog prekomjerne težine(Puska i sur.,2003).
Ako gledamo američki kontinent vidjeti ćemo da je u zadnjih 10 godina broj pretilih povećao za 50%, te su dvije trećine Amerikanaca prekomjerne težine ili pretili. Situacija sa djecom je također zabrinjavajuća te iz podataka možemo vidjeti da je 4 milijuna djece u dobi od 6 do 11 godina, i više od 5 milijuna djece u dobi od 12 do 19 godina pretilih (Westcott, 2006).
Podaci o pretilosti u Europi ne zaostaju za onima koje vidimo na američkome tlu, dapače taj broj se sve više izjednačuje, te pretilost postaje sve veći problem i u Europi. Broj osoba koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretile od 1980. godine se u Europi trostruko povećao i nastavlja rasti do alarmantnih razmjera, posebno među djecom (Branca i Negru, 2005).
Najveći broj pretilih osoba je vidljiv u istočnoj i južnoj Europi (Livingstone,2001). Vrlo loše stoje sredozemne zemlje Italija i Grčka u kojima je 30 posto adolescenata pretilo, a kritična je situacija u Velikoj Britaniji i Poljskoj koje se opasno približavaju SAD-u. Istraživanja pokazuju da je u Italiji, Finskoj i Austriji broj pretilih dječaka veći od djevojčica, dok je situacija u Velikoj Britaniji, Italiji i Španjolskoj suprotna (Livingstone,2001).
Švicarska kao jedna od najbogatijih zemalja ima također problema sa oko 30% osoba prekomjerne težine, dok se svaki drugi Nijemac nalazi u kritičnoj skupini da postane pretili (Branca i Negru, 2005).
Pretilost u Hrvatskoj
Iako pretilost u Hrvatskoj ne predstavlja još uvijek tako veliki problem ipak postoji veliki broj osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Procjenjuje se da je 46% osoba prekomjerne tjelesne težine, dok je 11% pretilo (Baretić i Balić, 2002). Heim i Leontić (2003) daju nam podatke koji su to dijelovi RH najugroženiji te koji je to broj u postocima pretilih osoba (grafikon 1 i grafikon 2).
Također iz istog istraživanja dobivamo broj muškaraca i žena prekomjerne tjelesne težine (grafikon 3 i 4).
Pozitivni utjecaji tjelesne aktivnosti na smanjenje pretilosti
Tjelesna aktivnost je prirodna potreba svakoga čovjeka. Definirana je kao bilo koja kretnja koštano – mišićnog sustava koja rezultira potrošnjom energije iznad one razine koju organizam potroši u mirovanju (Melzer i sur. 2004). Iz velikoga broja istraživanja možemo vidjeti da tjelesna aktivnost ima značajan utjecaj na smanjenje pojave kardiovaskularnih bolesti, pojave dijabetesa 1 i 2, prijeloma kostiju, pojave osteopenije, artritisa, boli u leđima (Melzer i sur.,2004), čak utječe i smanjenje pojave određenih vrsta tumora (Duraković i sur.,2006), te kao takva ima veliki utjecaj na život čovjeka.
Tjelesna aktivnost također ima veliki utjecaj na smanjenje prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, te ju smatramo najprirodnijim načinom trošenja energije i regulatorom tjelesne mase. Hill i Wyatt (2005) tvrde da fizička aktivnost održava energetski balans u organizmu, te tako sprječava pojavu suvišnih kilograma.
Svojim djelovanjem tjelesna aktivnost utječe na smanjenje potkožnog masnog tkiva, te ubrzanje metabolizma, a značajno utječe i na hormonski sustav koji opet svojim djelovanjem sprječava pojavu suvišnih kilograma (Hackney, 2006). Fizička aktivnost svojim djelovanjem ujedno utječe i na smanjenje pojave bilo kakvih psihičkih poremećaja vezanih uz nezadovoljstvo radi vlastitog tjelesnoga izgleda.
Često se postavlja pitanje koju aktivnost izabrati da bi se održalo optimalno zdravstveno stanje organizma. Iz tablice 4 ( Bašić, 2006) možemo vidjeti koje se to aktivnosti preporučaju i koje su pozitivne, a koje negativne strane određene tjelesne aktivnosti.
| Tjelesna aktivnost | Za | Protiv |
| Pilates | Sudjelovanjem na treninzima pilatesa na izvanredan način ćemo ojačati sve dijelove tijela, pogotovo one mišiće koji su zaslužni za pravilno držanje, te ispraviti neravnotežu koštano mišićnog sustava. Često ćemo uspjeti riješiti bolove u kralježnici i slično. To je vrlo kvalitetan i osmišljen sustav vježbanja. | Ne djeluje dovoljno na krvožilni sustav. Neće nam ojačati srce, neće poboljšati sposobnost sustava za transport kisika. Neće u velikoj mjeri utjecati na smanjenje potkožnog masnoga tkiva. |
| Aerobik | Različite vrste aerobika, od high – low, step i sl. razlikuju se po većem ili manjem opterećenju i kompliciranosti. U satove aerobika uključeni su i treninzi snage, što čini ovu aktivnost još boljom. | Potrebno vrijeme da se usvoje različite kretnje. Zbog velikoga opterećenja na noge može doći do ozljeda. Muškarci izbjegavaju ovu aktivnost jer smatraju da nije dovoljno “muška” što je pogrešno |
| Rad sa utezima | Pravilnim treningom s utezima, možemo utjecati na različite ciljeve: podići mišićnu masu i snagu ili smanjiti potkožno masno tkivo. Mogućnost ciljanog djelovanja na pojedine dijelove tijela. Odlično se koristi u kombinaciji sa aerobnim aktivnostima. | Ne djeluje dovoljno dobro na poboljšanje krvožilnoga i respiratornoga sustava. Opasno ako se vježbe izvode nepravilno, s prevelikim težinama. |
| Trčanje | Odlična ciklična, monostrukturalna aktivnost u kojoj se može jako dobro utjecati na poboljšanje krvožilnoga i respiratornoga sustava, kao i smanjiti potkožno masno tkivo. | Ne utječe na povećanje mišićne mase. Dominatno djeluje na noge. Prečesto trčanje može dovesti do ozljeda donjih ekstremiteta. |
| Biciklizam | Slično djeluje kao i trčanje. Manja su opterećenja na zglobove. Pogodan je za starije osobe i za tjelesno vježbanje u društvu. | Treba imati prostor za vožnju. Gornji dio tijela nije opterećen. Opasnost u prometu. |
| Različiti sportovi | Svatko može sudjelovati u sportu koji mu se sviđa. Vrlo dobro za rješavanje stresa, također je i dobra energetska potrošnja. | Čovjek ne može sam sudjelovati nego treba imati najmanje još jednu osobu. Moguće je da dođe do ozljeda, ako nismo fizički spremni |
| Hodanje, planinarenje | Ako se provodi u prirodi i na zraku, odlično djeluje na zdravlje. Pogodan za starije osobe. Nordijsko hodanje za razliku od običnog hodanja cjelovitije djeluje na promjene tjelesnih sposobnosti. | Ne djeluje u tolikoj mjeri na smanjivanje potkožnog masnog tkiva i na poboljšanje aerobnih i anaerobnih sposobnosti |
Bašić (2006) preporučuje korištenje kombinacija dviju ili više aktivnost, kao npr. rad sa utezima i trčanje. Neovisno o izboru pojedinih aktivnosti, radu se treba pristupiti sustavno i rezultate očekivati kroz duži vremenski period.
Zaključak
Iz svega navedenoga možemo zaključiti da tjelesna aktivnost neovisno o dobi i spolu ima jako važnu ulogu u sprječavanju pretilosti. Neovisno u kojem se stadiju prekomjerne težine nalazili, sustavno kontrolirano bavljenje tjelesnom aktivnošću doprinosi održavanju optimalnog zdravstvenog statusa.
Vrlo je važno stvoriti naviku tjelesnoga vježbanja u najranijoj dobi da bi kasnije prerasla u način življenja, a samim time utjecalo i na kvalitetu življenja.
Literatura
1. Baretić, M. i Balić, S. (2002). Overweight and Obesity in Croatia. Diabetologia Croatica 31(2):105 – 112.
2. Branca, F. I Negru, L. (2005). The challenge of obesity in the WHO European Region. http://www.euro.who.int/document/mediacentre/fs1305e.pdf
3. Hackney, A. C., (2006). Exercise as a stressor to a human neuroendocrine system. Medicina (Kaunas); 42(10).
4. Heim, I., i Leontić, D. K. (2003). Pretilost i prekomjerna tjelesna težina u Hrvatskoj. http://www.amzh.hr/pdf/hza2003/03%20-%20Heim%20-%20HZA%20Pretilost%20i%20prekomjerna%20tjelesna%20tezina.pdf.
5. Hill, J.O., i Wyatt, H.R., (2005). Role of physical activity in preventing and treating obesity. Appl Physiol 99: 765 – 770.
6. Hunter, G., Bamman, M. M., Hester. (2000). Obesity – Prone Children Can Benefit from High – Intensity Exercise. Strength Cond. J. 22 (1): 51 – 54.
7. Livingstone, M. B. E. (2001). Childhood Obesity in Europe: a Growing Concern. Public Health Nutrition: 4(1A), 109 – 116.
8. Malina, R. M., i Katzmarzyk, P. T. (1999). Validity of the body mass index as an indicator of the risk and presence of overweight in adolescents. Am. J. Nutr; 70 (suppl):131S – 6S.
9. Melzer, K., Kayser, B., Pichard, C. (2004). Physical activity: the health benefits outweigh the risks. Curr.Opin.Clin.Nutr.Metab Care 7:641 – 647.
10. Mišigoj – Duraković, M., Duraković, Z., Podolski, P. (2006). Uloga tjelesne aktivnosti i tjelesnoga vježbanja u sprječavanju obolijevanja od karcinoma dojke u žena. Medix;64:105 – 107.
11. Mišigoj – Duraković, M., i sur. (1995). Morfološka antropometrija u športu. Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb.
12. Pucarin – Cvetković, J., Mustajbegović, J., Jelinić, J.D., Senta, A., Nola, A., Ivanković, D., Kaić – Rak, A., Milošević, M. (2006). Body Mass Index and Nutrition as Determinants of Health and Disease in Population of Croatian Adriatic Islands. Croat Med J. 47:619 – 26.
13. Puska, P., Nishida, C. I Porter, D. (2003). Obesity and Overweight. http://www.who.int/dietphysicalactivity/media/en/gsfs_obesity.pdf
14. Siega – Riz, A. M., i Laraia, B. (2006). The Implications of Mathernal Overweight and Obesity of the Course of Pregnancy and Birth Out comes. Matern Child Health J. 10:S153 – S156.
15. Vranesić, D., i Alebić, I. (2006). Pretilost – epidemija modernoga doba. http://www.plivazdravlje.hr/?section=home&cat=t&show=1&id=11808.
16. Wang, J., Miao, D., Babu, S., Yu, J., Barker, J., Klingensmith, G., Rewers, M., Eisenbarth, G. S., Yu, L. (2006). Autoantibody negative diabetes is not rare at all ages and increases with older age and obesity. J Clin Endocrin Metab. 10.1210/jc.
17. Warner, J. (2005). Obese People More Prone to Injury. http://foxnews.webmd.com/content/article/109/109133.htm.
18. Warner, J.(2006). Obesity at Midlife Raises Dementia Risk Later. http://ncbwforum.infopop.cc/eve/forums/a/tpc/f/34060193/m/5511042951.
19. Westcott, W. L. (2006). Childhood Obesity. Strength Cond. J. Position statement about childhood obesity.
20. Završnik, J. (2004). Značenje tjelesne aktivnosti u prevenciji debljine. Pediatria Croatica 48(1).
Napisao: Marino Bašić, prof. kineziologije
