Intolerancije na hranu i alergije: Sličnosti, razlike i kako ih razlikovati
U posljednjih desetak godina sve češće slušamo o alergijama i intolerancijama na hranu. Rasprave se vode u medijima, na društvenim mrežama i forumima, a pojmovi se često koriste pogrešno ili zamjenjuju jedni s drugima. Mnogi ljudi osjete neugodne simptome nakon obroka i odmah zaključe da su alergični na određenu hranu – iako se vrlo često zapravo radi o intoleranciji.
Ovaj članak će pojasniti glavne razlike, prikazati mehanizme nastanka i pomoći vam da bolje razumijete vlastite reakcije na hranu.
Alergija na hranu – kada imunološki sustav reagira
Alergija na hranu nastaje kada imunološki sustav pogrešno prepoznaje određene proteine u hrani kao prijetnju. Rezultat je oslobađanje imunoglobulina E (IgE) i histamina, što izaziva niz simptoma – od blagih do životno opasnih.
Najčešći simptomi alergije:
- problemi s disanjem, kašalj, promuklost
- otežano gutanje, oticanje usana i jezika
- osip, crvenilo, urtikarija
- bolovi u trbuhu, povraćanje
- nagli pad krvnog tlaka i anafilaktički šok
Samo 8 namirnica izaziva oko 90% svih alergijskih reakcija: mlijeko, jaja, riba, školjke, kikiriki, orašasti plodovi, pšenica i soja.
👉 Ključno: Kod alergije i mala količina alergena može izazvati ozbiljnu reakciju.
Intolerancija na hranu – problem probave, a ne imuniteta
Za razliku od alergije, intolerancija na hranu nema veze s imunološkim sustavom. Najčešće se radi o nemogućnosti probave ili apsorpcije određene tvari, ili o preosjetljivosti na spojeve iz hrane.
Najčešći uzroci intolerancije:
- Nedostatak enzima (npr. manjak laktaze → intolerancija na laktozu)
- Problemi u radu probavnog sustava (sindrom iritabilnog crijeva)
- Spojevi u hrani (histamin u ribi, salicilati u povrću, toksini u nedovoljno kuhanim grahoricama)
- Aditivi (sulfiti u vinu i suhom voću)
- Stres i kronične bolesti (gastritis, Chronova bolest, celijakija – iako uključuje imunitet, nije alergija)
Simptomi intolerancije:
- nadutost i plinovi
- bolovi u trbuhu
- proljev ili zatvor
- mučnina, glavobolja, umor
👉 Ključno: simptomi se javljaju postepeno, ovise o količini hrane i iako neugodni, nisu opasni po život.
Najvažnije razlike između alergije i intolerancije
Testiranje – gdje ljudi najčešće griješe
Kod sumnje na alergiju ili intoleranciju uvijek je prvi korak posjet liječniku.
Pouzdane metode za alergije:
- Kožni testovi (prick, scratch)
- Krvne pretrage (IgE antitijela)
- Provokacijski testovi
- Pouzdane metode za intolerancije:
- Testovi za laktozu i fruktozu
- Testovi za celijakiju
❌ Ono što nije pouzdano: IgG testovi intolerancije koje mnoge privatne klinike skupo naplaćuju. Povišeni IgG ne znači intoleranciju – naprotiv, najčešće pokazuje da organizam hranu dobro podnosi.
Nepotrebno izbacivanje cijelih skupina hrane na temelju ovih testova može dovesti do nedostatka nutrijenata, pothranjenosti ili poremećaja u prehrani – osobito kod djece.
Eliminacijska dijeta – zlatni standard za otkrivanje intolerancija
Kada testovi ne pokažu ništa, a simptomi i dalje postoje, najbolja metoda je eliminacijska dijeta:
- Faza – postepeno izbacivanje sumnjivih namirnica (2–8 tjedana)
- Faza – kontrolirano ponovno uvođenje i praćenje simptoma
Ovaj pristup mora biti individualiziran i provoditi se uz nadzor stručnjaka (nutricionista ili dijetetičara).
Mitovi i zablude
„Alergičan sam na šećer/gluten jer me napuhuje.“
– Nemoguće je biti alergičan na šećer. Gluten izaziva problem samo kod osoba s celijakijom ili rijetkom alergijom na pšenicu.
„Test intolerancije mi je pokazao da sam intolerantan na jaja, pšenicu i mlijeko.“
– To samo znači da ih često jedete.
„Ako me nešto napuhuje, to znači da sam intolerantan.“
– Ne nužno – često se radi o sasvim normalnoj fermentaciji hrane u crijevima.
Zaključak
Alergije i intolerancije na hranu dijele neke simptome, ali su po mehanizmu i ozbiljnosti potpuno različite.
Alergije uključuju imunološki sustav i mogu biti opasne po život.
Intolerancije uglavnom zahvaćaju probavu, neugodne su, ali nisu fatalne.
👉 Najvažnije:
Ne raditi lažne testove intolerancije.
Ne izbacivati hranu bez potrebe.
Kod sumnje – konzultirati liječnika i/ili nutricionista.
Prava dijagnoza znači i pravi pristup – a to dugoročno čuva i zdravlje i kvalitetu života.
Napisao: Marino Bašić
Pročitaj još:
