ZAŠTO SAM IZABRAO SPORT HRVANJE?
Hrvanje je borilački sport koji pripada skupini polistrukturalnih acikličkih sportova. Spada u skupinu standardnih olimpijskih sportova, možemo dakako reći da je i najstariji olimpijski sport. Zbog svog utjecaja na razvoj mnogih antropoloških obilježja, koristilo se od davnina kao izvrsno sredstvo u odgoju i obrazovanju mladeži, a posebno u treningu i pripremi vojnika za borbena djelovanja u svim poznatim vojskama od postanka civilizacije do danas; o čemu svjedoče mnogi kulturni spomenici iz vremena prije nove ere. Također, hrvanje se smatralo izvanrednim sredstvom tjelesnog odgoja.
RAZVOJ HRVANJA U SVIJETU
Teško da bi se mogao naći neki sport sa tako bogatom povijesnom dokumentacijom i više tisuća godina starom tradicijom kao što je hrvanje. Ono nema svog izumitelja, kao mnogi moderni sportovi i slobodno se može reći da je staro gotovo toliko koliko i samo čovječanstvo.
O nastanku hrvanja odnosno njegovim počecima govori jedna simpatična japanska metafora. U davno vrijeme sunce je jednog dana, bez ikakvog povoda, odlučilo da više ne šalje svoje zrake koje život znače. Sakrilo se u duboku i vlažnu špilju u podnožju vulkana Fuji Yama.
Da bi ga nagovorili da ponovno izaže ljudi su mu pridonosili razne žrtve i slali tople molitve. Ali sve je bilo uzalud i tama je i dalje kraljevala nad morima i zemljom. Netko se ipak dosjetio i organizirao natjecanja u hrvanju između najjačih ljudi na otoku. Hrvačke borbe su bile popularne i interesantne pa sunce nije moglo odoljeti svojoj znatiželji. Izašlo je iz špilje i počelo pratiti borbe sa velikim zadovoljstvom i zanimanjem.
Ljudi su iskoristili trenutak sunčeve nepažnje i zatvorili ulaz u špilju. Tako je ono bilo primorano da nastavi osvjetljavati zemlju. Povijesna udaljenost nije prepreka da bi se prenijela poruka stara tisuće godina o popularnosti hrvanja. Tijekom povijesti, važnost borbe sve više je rasla, postala kult o čemu svjedoče mnogi kulturni spomenici te mnoge legende.
ANTROPOLOŠKA OBILJEŽJA HRVANJA
Hrvanje je razvrstano u grupu sportova polistrukturalnih acikličkih gibanja koje se karakteriziraju mnogobrojni i raznoliki pokreti tijela ili pojedinih njegovih dijelova, koji se izvode u različitim pravcima s promjenjivom jačinom i tempom. Neprekidna izmjena položaja, hvatova i zahvata u različitim dinamičkim situacijama koje stvaraju oba hrvača u tijeku borbe, zahtijeva stvaranje novih programa napadačkih, protunapadačkih ili obrambenih akcija.
Pročitaj još: Basic Training For Life
Za vrijeme borbe dinamički eksplozivni i ponavljajući pokreti izmjenjuju se sa statičkim naprezanjima velikih mišićnih grupa povezano sa savladanjem aktivnog suprotstavljanja protivnika.Prema jakosti izvršenog rada u toku jedne natjecateljske borbe hrvanje spada u sportove u kojima se rad izvodi u submaksimalnoj jakosti.
Kratkovremena eksplozivna naprezanja prilikom nekog zahvata (bacanja) izvode se s kratkotrajnim elementima naprezanja sa zadržavanjem disanja, dok u pojedinim trenutcima borbe za ostvarivanje hvata, držanja ili protunapada iz položaja “mosta” prevladavaju statička naprezanja određenih mišićnih grupa.
Sudjelovanje na turnirskim natjecanjima u toku kojih hrvač mora nastupiti do 5 borbi zahtjeva izvanrednu specifičnu izdržljivost i optimalan odnos anaerobne i aerobne produktivnosti. Hrvači se odlikuju, u odnosu na mnoge druge sportske discipline, vrlo izraženom reljefnom muskulaturom.
FAKTORSKA STRUKTURA SPORTA
-30 % SNAGA
-5 % FLEKSIBILNOST
-10 % RAVNOTEŽA
-15 % KOORDINACIJA
-15 % BRZINA
-25 % IZDRŽLJIVOST
STILOVI I VARIJANTE HRVAČKOG SPORTA
Cilj hrvačke borbe, ovisno o stilu, može biti:
napraviti takav zahvat kojim se protivnika sruši na pod i dovede u potčinjen položaj. Najčešće je poznat zahvat tuš, koji opisuje situaciju u kojoj je jedan hrvač protivnika uspio položiti na leđa tako da su protivniku obje lopatice čvrsto pritisnute na podlogu.
srušiti protivnika na pod
postići da protivnik dodirne pod bilo kojim drugim dijelom tijela osim stopalima ili ga izgurati iz prostora predviđenog za borbu (to je npr. pravilo u sumo hrvanju)
podignuti protivnika iznad visine glave
dovesti tijelo protivnika u potčinjen položaj na neki drugi propisani način.
Danas su poznata dva prihvaćena stila borbe, kada je u pitanju hrvanje: SLOBODNI i GRČKO-RIMSKI STIL
Osnovna razlika između njih je da je u grčko-rimskom dozvoljeno hvatanje protivnika isključivo iznad pojasa, dok su u slobodnom dozvoljeni zahvati po cijelom tijelu.
Bruno Barišić – trener Basic Gym One
