Testovi agilnosti
Kada promatramo sportaše, vidimo da oni u određenim trenutcima rade brze pokrete, odnosno brze promjene smjera ovisno o različitim situacijama u sportu. Tako naprimjer nogometaš kojemu je cilj obraniti svoj gol pokušava zaustaviti protivnika i prilagođava se njegovim brzim promjenama smjera kretanja, boksač pokušava izbjeći svakakve udarce od strane svog protivnika, tenisači moraju brzo promijeniti smjer ovisno o tome gdje je protivnik puknuo lopticu i sl. U tom slučaju, govorimo o agilnosti.
Agilnost možemo definirati kao sposobnost rađenja brzih pokreta kao odgovor na različite situacije u sportu. Kojim god sportom se bavili, agilnost je ključ kako bismo bili na najvišoj mogućoj razini. Za maratonca, agilnost ne bi trebala biti prioritet u radu. Međutim, što je isti taj maratonac agilniji, biti će brži i spremniji za utrku. Osjećat će se ‘lakše’, eksplozivnije, propulzivnije, ali i manje sklon ozljedama.
Najbrži su i najagilniji?
Često je razmišljanje da će osobe koje su brze u ‘jednom pravcu’ biti i agilne, odnosno spremne na brzu promjenu smjera kretanja. Međutim, istraživanja pokazuju da osobe koje su najbrže u uobičajenom trčanju, odnosno sprintu bez promjena smjera neće nužno biti i najagilnije. Agilnost moramo vježbati isto kao što vježbamo i sprint, jakost, hipertrofiju.
Podjela agilnosti
Agilnost možemo podijeliti na:
Programiranu – sportaš dobiva jasan zadatak i zna što se očekuje od njega. Npr., na podu imamo postavljenih par oznaka do kojih sportaš mora doći na što brži način. Programirana agilnost može se mjeriti, odnosno postoje testovi kojima ispitujemo programiranu agilnost.
Nasumičnu – sportaš ne zna što se očekuje od njega, odnosno nalazi se u nepredvidljivoj situaciji jer postoji vanjski faktor koji utječe na njegovu kretnju. Npr., nogometaš ne zna gdje će se lopta odbiti tijekom igre, mora se prilagođavati na kretanje lopte i mijenjati smjer kretanja. Ne postoje testovi kojima možemo kvalitetno ispitati nasumičnu agilnost.
Testovi agilnosti
1) T–test
Test se izvodi na način da postavimo oznake kako je prikazano na slici dolje. Krećemo s točke A, idemo ravno do točke B nakon čega se lateralno krećemo prema točki C pa opet ponavljamo lateralnu kretnju udesno do točke D. Nadalje, vraćamo se ponovno lateralno do točke B i unatraške se vraćamo do početne točke A. Vidjet ćete da se ovaj test kod nas izražava i u metrima.
Normativne vrijednosti T-testa:
2) 5-0-5 test agilnosti
Za ovaj test nam je potreban prostor od 15 metara ukupno. Imamo tri točke, točku A, B i C. Sportaš trči od točke A skroz do točke C gdje radi okret i trči do točke B. Senzor za mjerenje se postavlja na točku B (ona je početak i kraj mjerenja).
Prosječne vrijednosti sportaša na 5-0-5 testu( N – broj ispitanika):
3) Test ‘koraci u stranu’
U ovom testu imamo dvije točke. Polazišnu točku A i točku B. Sportaš starta malo izvan točke A. Razmak između točaka je 4 metra. Test se izvodi na način da se krećemo lateralno 6 puta (od točke A do točke B je jedan, natrag od točke B do točke A je dva…)
4) Test 20 jardi
Test 20 jardi izvodi se na način da krećemo s točke A koja se nalazi na sredini, krećemo se normalno prema točki B gdje se okrećemo i trčimo prema točki C. Nakon toga, ponovno radimo okret i istrčavamo do točke A. Kod nas ćete često vidjeti da test nije izražen u jardima, već u metrima. Ukupna udaljenost između krajnjih točaka je 10 metara.
5) Illinois test agilnosti (IAT – Illinois agility test)
Test se izvodi na način da sportaš kreće iz ležeće pozicije s mjesta ‘Start’ te nakon toga prolazi kroz oznake (kapice, čunjeve) na način kako je prikazano na slici. Ovaj test karakterizira veliki broj malih promjena smjera kretanja.
Napisao: Ivano Davorija
Pročitaj još:
Snaga i jakost – u čemu je razlika i postoji li?
Afterburn efekt – što je i kako ga postići
Kako se motivirati i otići na trening?
Kettlebell swing